subota, 3. ožujka 2018.

Hvala.

Kad sam počela blogati, ova fotografija je bila cover na mom beauty blogu. Snimljena je na Sustipanu u Splitu, a snimio je moj prijatelj Vojan (Pilot studio) u zadnjoj minuti zalaska sunca dok je prijateljica Nina pokušavala držati ono okruglo čudo za sunčevu refleksiju. To su bili smiješni dani... Dani kada sam svakodnevno bila u štiklama i mini suknjama, uredno našminkana. Danas, nekoliko godina nakon, svi smo roditelji, odrasli smo, dobili smo koje kilo viška, a ja više ne nosim štikle jer mi je postalo stvarno nezgodno s ova moja dva malena haharića koja sam rodila. :D Ali i dalje sam našminkana. Jupi!  




Nedavno sam ušla u šestu godinu bloganja. Dakle, pet punih godina pisanja je iza mene. 🙂😉 Jei! 😃
Blog je prvo bio "samo" beauty blog koji je otvoren vjerovali ili ne, na prijedlog jednog splitskog repera koji mi je predložio da bi bilo super da zapravo počnem pisati beauty blog jer sam se u to vrijeme honorarno bavila šminkanjem i taman "gluvarila" Zagrebom u nadi da ću pronaći nekog kozmetičkog istomišljenika za druženje. 😃 Iako tada uopće nisam pratila domaće beauty blogove nego samo par stranih, ne znam što mi se dogodilo ali samo sam počela pisati recenzije proizvoda. Vjerovali ili ne, blog se zamalo zvao Ljepota Kralja Tomislava. Hahahahahahaha!!! Zašto?! Zato što je moja Prija Dija tako predložila jer je smatrala da nema šanse da se ikad ijedan blog, a pogotovo beauty blog tako nazove i kao, svi će me primjetiti. Evo i danas mi suze idu kad se sjetim! ❤️😂 Naravno, to je bila šala, ali morate priznati - dobra šala.
I nekako se zalaufalo sve skupa, upoznala sam se s drugim blogericama, sve je bilo preprepredobro. Nakon tog beauty zaleta malko sam se bila zasitila pisanja samo o kozmetici i kada sam u prvoj trudnoći počela pisati o svojim trudničkim iskustvima, kozmetičkim preparatima i prehrani za trudnice, u meni se (po)javio nekakav kliker da počnem pisati blog o majčinstvu.
Znate, za razliku od danas, tada se hrvatske mame blogerice moglo nabrojati valjda na prste ruke. Ako nas je uopće toliko i bilo. 😄 I tako sam promijenila ime iz Lenkine Šminkaonice u Mamu Šminkericu. Bila sam presretna jer sam opet nekako bila svoja i nisam se gubila u gomili sličnih blogova. Danas me, bit ću iskrena, malko opet "muči" to što se moj blog u jednu ruku opet gubi u gomili. Malko me smeta i što se sada svi koji imaju fejs stranicu, instagram profil sa slikama djece i eventualno otvoren blog na nekoj od blogerskih platformi s jednim napisanim postom nazivaju blogeri. Jer nije bloganje objavljivanje upisa po društvenim mrežama. To je simpa i sama se veselim pisanju i komentiranju po svojim društvenim mrežama. Pisanje bloga iziskuje vrijeme, (koliko toliko) znanje o onom o čemu se piše i određen trud. Konkretno, kod beauty bloganja, prvo novi i neotvoreni proizvod fotografiraš. Za dobru fotografiju treba se potrefiti i dobro svjetlo, napraviš hrpu fotografija da bi iskoristio dvije, tri, a tek onda slijedi testiranje proizvoda. To traje. Ako želiš biti ozbiljan i realan, ne možeš kremu recenzirati nakon tri dana korištenja. Tu i tamo me u zadnje vrijeme uhvati neko razmišljanje o gašenju bloga i prestanku pisanja. Neću lagati. Ponekad se pitam treba li mi sve ovo? Pisanje, dijeljenje svog osobnog iskustva, pisanje detaljnih recenzija, odgovaranje na upite zabrinutih mama noću u inbox... A opet, drago mi je pisati. Drago mi je komunicirati s čitateljima. Drago mi je kada pomognem nekom savjetom. Često volim reći da bih bila najsretnija da sam u prvoj trudnoći imala jednu ovakvu Lenku koja svašta nešto zna pa da sam je mogla koji puta priupitati za neki savjet. ;) Zato mi nije teško pomoći drugima. U Zagrebu sam užasno sama i čak i ovo malo prijatelja što tu imam, teško viđam jer nam je ritam življenja svima drugačiji, a ovo je takav grad da se ne možeš dogovorit sada i odmah, nego se često mora sve isplanirati danima, da ne kažem tjednima unaprijed. Zato me ovo moje piskaranje i virtualno komuniciranje s ljudima još uvijek na kraju iskreno veseli.

Razvezah se! 😉 Ono što sam htjela reći je: hvala. HVALA! ❤️ Hvala što me čitate, pratite i komentirate. Hvala što mi pišete, što tražite savjete i što ih dajete i meni. ❤️
Pišući blog upoznala sam razne super ljude, uglavnom virtualne. Na početku bloganja sam često bila pozivana na razna beauty događanja na koja sam išla i to mi je bilo super iskustvo. Nažalost, zadnjih godina baš rijetko mogu iskombinirati odlazak na evente i blogerska druženja ali vjerujem da će i za to biti prilike. Valjda kad mi sinovi odu na faks! 😄 
Želja mi je urediti i modernizirati stranicu, ali pošto sam webdizajnerski neuka, a na moje (pr)oglase o traženju osobe koja se bavi uređenjem ovakvih blogerskih stranica s greškom, nikad mi se nitko ne javlja jer je moguće da me nitko ni ne doživljava ozbiljno, a vjerujte, ozbiljna sam i želim urediti blog. Ostajem u nadi da će se ipak neki svemiri ujediniti i pomoći mi s dizajnom. Jednom. Nekad. 

Jako sam ponosna na to što se u sve ove godine bloganja, nikada nije dogodio ni jedan hejterski komentar na blogu. A znate, u blogožargonu se kaže da nisi pravi bloger dok ne dobiješ prvog hejtera.  E, neka, ja volim biti neprilagođena blogerica s greškom. 😉

Ostanite mi dobri, čitamo se i tipkamo i dalje! 

😘

Mama Šminkerica

4 komentara: