petak, 20. listopada 2017.

Nošenje bebe - Ergobaby Adapt - naše iskustvo


Ne znam kako započeti ovaj post? Želim pisati o nošenju. U nosiljci. Na rukama. Bilo kako. Možda da krenem ispočetka? Najpametnije je tako! 😃👍🏻


Kad sam rodila prvog sina, u nasljedstvo sam dobila Babybjorn nosiljku. To su vrlo popularne i uglavnom vrlo neudobne nosiljke. Ova moja je imala poprilično usku bazu i sin mi je doslovno visio u njoj, a mene je sve bolilo. Dva puta smo se smontirali u nju i oba puta je ne plakao, nego revao u njoj. Užas! 😤 A najluđe od svega bilo je što je on koliko god ga ja namiještala i zatezala naramenice, u njoj visio i ja sam se osjećala užasno nesigurno pa sam ga preko nosiljke držala, odnosno, nosila na rukama. Eto, to je bilo naše prvo iskustvo nošenja u nosiljci. Dva puta i adio. Strašno! 🙄 Mislila sam tad da su sve nosiljke kriminalne, a od marama i slingova sam imala (a imam i danas) užasan strah da mi beba ne ispadne. Iako mi je jasno da je zapravo s maramom i slingom sve jednostavno kad ih skužiš, ipak mi se baš nešto ne sviđaju. I tako sam odustala od nošenja u nosiljci i nastavila s nošenjem na rukama. Sin se naravno, jako volio nositi na rukama, mada sam ja mnogima koji su imali konstantnu potrebu za onom starom: "nemoj ga navikavati na ruke!", često pomalo lagala i pričala da se on uopće ne voli nositi, samo da više svi sjašu s tom jednom te istom dosadnom mantrom. Joj, baš sam bila amater mama koja se bojala što će drugi reći. (Tako sam i s prvim sinom tajila svima živima da sam rodila u privatnom rodilištu i to, pazite sad, carskim rezom, iako je carski bio itekako opravdan, ja sam se bojala osude, pa sam se uvijek izmotavala i pokušavala izbjeći temu o porodu. Zato me sad nakon drugog djeteta zaista nije briga za tuđe mišljenje. Pitam se samo što će bit nakon možebitnog trećeg djeteta? Koliko ću tek onda biti preopuštena! Hihihi! 😁)

Kada sam ostala trudna drugi put, znala sam da ću se morati poprilično dobro izorganizirati jer imati dvoipolgodišnjaka i novorođenče, a biti uglavnom sam, bez pomoći, nije baš neki hit i može biti poprilično stresno.
Znate li od čega sam najviše strahovala? Od kuhanja ručka. Možda ćete pomisliti da sam malo pomaknuta i da se ne treba bojati kuhanja ručka uz malu dječicu, ali moje iskustvo sa starijim sinom je vrlo često bilo ajme majko. A ja jako volim kuhati. 
Dakle, otac mog muža je jedno vrijeme bio opsjednut kupovanjem mesa u Sinju, prevoženjem tog mesa u Split i slanjem tog istog mesa meni u Zagreb. Nebrojeno puta sam molila da mi to ne radi jer u Zagrebu imam odličnu mesnicu gdje kupujem meso, ali uzalud. Kakve veze sad ovo sve ima s nosiljkom, pitate se? Ima, itekako ima. Ti komadi mesa koje je on meni slao su bili grozomorni! Uglavnom su izgledali ovako: ili jedan veliki komad junetine s onom bijelom kožom koju prvo trebam oderat pa tu izgubim sto godina, pa onda dok od toga svega napravim odreske ili izrežem kockice za neko varivo... ili neki komad teletine/junetine s kosti, koju dok režem i odvajam meso od te nesretne kosti plačem i molim Boga da me čuva da se ne porežem. I opet se sigurno pitate o čemu ja to pričam, zar ne? MA JA SAM SVE TO RADILA S MALIM DJETETOM U NARUČJU!!! Ne mogu vam opisati koliko puta sam se rasplakala 😪 vadeći iz zamrzivača te komadine mesine za ručak! A najtužnije od svega je to što sam toliko gadljiva da je to gadljivo. Gadarija. I nisam mesožder. Ali stariji sin i muž jesu. 
Znači, to je meni bio najveći strah - kako ću kuhati ručak s dvoje djece i još ako mi ovaj nastavi kupovati te mesine s kojima moram doslovno izgubiti barem po 45 minuta dok ih razrežem, oderem, očistim... Bogu hvala, malo prije nego sam rodila drugog sina, valjda sam već bila toliko nabrijana i luda, da mi se jednostavno prestalo slati meso u Zagreb. Hahahahahaha! 😄
Dakle, nije me bilo strah poroda, nego ručka, odnosno, mesa. 😂
Srećom, ništa od strahova nije se ostvarilo. 👍🏻👍🏻
Ali, da preduhitrim sve te moje noćno dnevne more, odlučila sam još u trudnoći nabaviti nosiljku. Neku najbolju u kojoj mi beba neće plakati, a ja ću moći istovremeno baviti se starijim, kuhati i svima se podjednako posvetiti.

Mi se nosimo u Ergobaby Adapt nosiljci, koja se koristi od rođenja, pa sve do 20 kg. Nema umetak i to mi je vrh jer mi je bilo lijeno uzimat išta s ikakvim umetcima.

Kako sam uopće došla do Ergobaby nosiljke u svom tom moru nosiljki, slingova, marama, meitaiova?
Za vrijeme druge trudnoće, znala sam da MORA postojati nekakva nosiljka koja neće biti neudobna visilica nego nešto udobno i ergonomski ispravno, da beba može uživati u nošenju, a da ja imam slobodne ruke za starijeg sina (i kućanske poslove). Bilo me je strah da ne zakinem ili zanemarim ni jednog ni drugog i pojam udobne nosiljke mi je djelovao apsolutno savršeno jer bebu nosiš, mirna je jer čuje mamino srce, a za starijeg su ruke slobodne i za igru i za šetnje i držanje za ručice. 
I tako sam malo po malo guglala, tražila, čitala, našla neke superkulzanimljive blogove o nošenju beba (Nosi.me, Nošenje beba, i Nošenje beba i dece), tu lijepo naučila svašta nešto o nošenju i vrstama nosiljki i zaključila da je za mene najidealnija nosiljka na kopčanje, bez ikakvih umetaka i ona koja ide kao takva od rođenja, a opet da bude izdržljiva i za kasnije, te da osim što treba biti udobna bebi, bude udobna i meni. I u hrpi različitih vrsta nosiljki, uglavnom je najbolje ocjene i preporuke imala Ergobaby Adapt nosiljka koja se koristi od rođenja, odnosno, od 3,5 kg, nema umetka, raste i rasteže se s djetetom i može nositi dijete od 20 kg. (Ipak se nadam da ga neću tegliti s 20 kilograma!)
Uglavnom, ponukana pozitivnim recenzijama ove nosiljke, odlučila sam tamo negdje s 4-5 mjeseci trudnoće kupiti prvu stvar za novu bebu - nosiljku. I nisam požalila. Najbolja investicija! 


Vanjska strana nosiljke

Unutarnja strana nosiljke






Ergobaby Adapt nosiljka nema umetke ali zato ima čičak trake i remenčiće u sjedaćem dijelu kojima se regulira ergonomski položaj djetetovih nogu i "jastučić" u gornjem dijelu koji pridržava glavicu, sve za prilagodbu nošenja od rođenja, mjesec dana, tri, devet mjeseci, pa sve do dvije godine.  

Ono što je najbitnije kod pravilnog nošenja je da dotok zraka uvijek bude osiguran, da noge budu u M položaju, leđa u C, a glavica dovoljno visoko da je onaj tko nosi može poljubiti bez problema.

Ova nosiljka podržava tri vrste nošenja: prednje nošenje (beba okrenuta prema nosiocu), nošenje na boku (+6 mj.) i nošenje na leđima (+6 mj.). 
Ja svog mališu nosim klasično naprijed, on je okrenut prema meni. Nošenje na boku i leđima još nismo prakticirali, a čini mi se da još neko vrijeme ni nećemo jer nam je ovako stvarno super. 
Važno je napomenuti da se u ovoj nosiljci beba ne može okrenuti prema van, odnosno, ne može gledati naprijed. Postoje neke nosiljke koje podržavaju taj tip nošenja ali ne savjetuje se dulje od pola sata jer nije baš idealan ni za bebu ni za onog tko nosi. 



Naše prvo nošenje ikad. 20 dana je imao. 💙❤️ Iako mi je patronažna sestra savjetovala da ne koristim nosiljku prvih 6 tjedana od poroda, dok ne odem u ginekologa i ne vidim kakav je unutarnji rez od carskog, ja sam se nekako okej osjećala i vjerovala sam da je sve uredno, a i to je bilo vrijeme kada mi je mama otišla i nisam imala više ničiju pomoć pa sam morala nekako iskombinirati nošenje bebe da bih mogla hendlati starijeg plus kućanstvo. 
Ovo je dosta osobna fotografija, a takve jako rijetko objavljujem. Pošto sam je tada objavila i na svom Instagram profilu, objavljujem je i ovdje. U pidžami, sa steznikom preko reza. E, da - da nisam imala steznik, nema šanse da bih mogla staviti nosiljku na sebe. Steznik me spasio! ❤️


Kuhaaaaaaaaaaaaaam!!! 😃😃😃
I to bez ikakvih problema! ☺️

Ovo je isto jedna osobnija fotografija. ❤️ Naša jutra su često ovakva... Mama kuha doručak (ovdje palačinke), beba u nosiljci, a stariji ne može dočekati da se palačinkice ohlade pa dok jedne pečem i prevrčem po tavi, druge pušem i hladim da se Dječak ne opeče. 😊 


I opet jedna osobnija fotka: stara kućna haljina, skupljena kosa, korijen od 2 cm na glavi... 
Također se mogu obavljati i drugi kućanski poslovi. 😁 Jedan spava omamljen zvukom usisavača, drugi zuji oko mene i "pomaže" mi.

Jedan skače po tisuću i sedamsto godina starom kamenju, drugi uredno spava...

U zelenilu Zagorja...

Nedavno sam se pripremila za zimu. Kupila sam zimsku jaknicu za nosiljku u Petiks web shopu. Pošto je naša nosiljka siva, tražila sam i sivu jaknicu. Ova moja se može nositi na obje strane, vjetronepropusna je i vodonepropusna. Nisam je još isprobala kako treba jer je trenutno dok ovo pišem, u Zagrebu nadprosječno toplo za listopad i ne mogu uopće trenutno isprobavati jakne od flisa. 

Sve u svemu, nosiljka mi je spas. Odlična je i definitivno mi je jedna od najboljih investicija. Košta oko tisuću kuna i svaka kuna se isplatila. Iako znam da na tržištu ima hrpa još nekih super nosiljki, ja uopće nemam ni volju ni želju za isprobavanjem ičeg drugog jer sam prezadovoljna ovom.   

Nosite li se? 
U čemu?


🤗

 

Broj komentara: 8:

  1. Slažem se sa svime!! Vrhunska nosiljka, nosimo se i dalje s godinu dana i sa skoro 10 kg. Isto ergo adapt..obozavamo je svi i mama i tata i mala cura :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Moj ima 6 mjeseci i nesto vise od 10 kg. 😁 Mi cemo s godinu imat ocito dosta kila i vjerujem da cemo se unatoc kilogramima i dalje nosit. I stariji je bio buco dok nije propuzao. 😁

      Izbriši
  2. Ergobaby Adapt- nosiljka u kojoj možete trančirati meso koje vam svekar pošalje! :D
    Ti mi odlično izgledaš, i mislim da jedina vidiš sve te "nedostatke" koje navodiš uz slike. Sama hendlaš većinu vremena kuću i dvoje djece, ne trebaš objašnjenja za izgled :)
    Super da si našla nešto uz što se osjećaš sigurno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hehehe tenks! Je, Ergo mi je totalni zakon i olaksanje - obozavamo se nosit. ☺️😃

      Izbriši
  3. Volim tvoje članke, kao da sam ih sama pisala ❤️ Nosimo se, samo mi u Chibolo marami i jako volimo to. Jest’ nam trebalo dana da skužimo gdje se šta križa i savija hahahha ali ide sad super! I nije ni malo scary. Iako mi se ova tvoja EBA jako dopada.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A ja sam mislila krenit s maramom, medjutim, nije mi u pocetku bilo zgodno zbog reza, a s mjesec dana je on vec imao preko 5 kg pa bi mi se iz elasticne marame bojim se krivio i visio. Takav mi je dojam. A za tkanu maramu nisam imala volje. 😂😂

      Izbriši
  4. A mene sad samo zanima di to kupujes meso XD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ahahahaha 😂😂😂
      U Igomatu crveno meso, a u Veronike piletinu. 😁

      Izbriši