četvrtak, 21. srpnja 2016.

Putovanje s djetetom


Pošto živim na relaciji Split - Zagreb, dosta često smo s djetetom na putu. Prvi put smo krenuli s njim u Split kada je navršio mjesec dana života, bilo je još toplo i pedijatrica, a i sve sestre, babice i doktori iz rodilišta su me nagovarali da odemo u Split čim obavimo taj prvi pregled s navršenih mjesec dana. Nisam bila baš oduševljena tom idejom i mislim da ukoliko budem imala još djece ipak neću tako rano ići na put. Nije da je bilo loše, naprotiv, to prvo putovanje u Split je prošlo odlično, međutim, ja se mentalno nisam mogla prebaciti iz jednog grada u drugi i onda mijenjati rutine, stanove, krevete, posjete i sl., a usput sam imala poprilično sporo i bolno zacjeljivanje rane od carskog plus što sam konstantno plakala zbog savjeta koje su mi dežurni dušebrižnici davali. Ma baš mi je bilo teško. A sada mi je smiješno kada odvrtim film unatrag jer znam da je bilo glupo nervirati se i plakati u jastuk zbog tuđih nebitnih riječi.
Okej, sad kad sam se malo pojadala ;) mogu krenuti pisati ono o čemu ovaj post treba biti, a to nisu jadi jedne mame i sjećanje na postporođajne dane, nego kako se spakirati za putovanje s djetetom i kako zabavljati dvogodišnjaka čitavim putem. 


Iako zadnjih deset godina gotovo svaki mjesec (a često se događalo i više puta mjesečno, npr. vikendima) putujem, znam napamet što mi sve treba za spakirati se, plus što imam hrpu duplih stvari (npr. kozmetika, odjeća i obuća) i u Splitu i u Zagrebu, ipak mi se kofer napuni svjetski jer su različite klime i gotovo nikada nije isto vrijeme i u jednom i u drugom gradu pa moram nositi sve i svašta. Dakle, sebe znam napamet spakirati i vrlo brzo sam sa svojim stvarima gotova. U jedan kofer kozmetika, u veliki kofer odjeća i obuća i to je to. Otkad imam sina, shvatila sam da se za pakiranje moram pripremiti olovkom i papirom. Jednostavno moram imati popis svega što nosim i dok se pakiram, samo križam stavke s popisa. Iako i s njim putujemo sad već skoro dvije godine, od prvog putovanja smo prošli svakojake faze i uvijek postoje neke njegove stvari koje se ne smiju zaboraviti. U početku su to bile pelene, sterilizator, prva pomoć i lijekovi, bočice, zvečkice, Dekica, pjesmice, hrpa robice, ljuljačka (da, imao je ljuljačkicu bez koje se nije moglo nigdje), ma hrpetina stvari. 

Danas, kada ima gotovo dvije godine, najbitnije mi je spakirati da stoji pored mene u autu, u jednu manju torbu hranu za put (on putem rijetko spava, a non stop nešto gricka tokom putovanja), rezervnu robicu i pelene, te jednu torbu s igračkama s kojima se zabavlja čitavim putem. Ljeti nosimo i putni frižiderčić da nam voda, voće i sendviči budu rashlađeni.

U veeeeeeeliki kofer spakiram njegovu i svoju odjeću (ako je ljeto i obuću, a zimi uglavnom uguram obuću u dodatnu putnu torbu), uguram neke svoje knjižurine i njegove slikovnice, pokoju veću igračku, veliki fotić i sl. Taj veliki kofer, koliko god bio velik, uvijek mi je mal. I doslovno moram sjest na njega da za zatvorim, a redovito nešto pokušava iskipiti iz njega! :D 
U manji plastični kofer potrpam osnovnu kozmetiku Dječakovu i svoju, tekuće stvari, lijekove, mini prvu pomoć (najnovija mi je ona iz Ikee) i digitalni toplomjer. Ljeti nosimo također i sve vrste mazalica sa zaštitnim faktorom. Pelene ne pakiram, njih nosim za onu njihovu ručku. BTW, kad sam kod pelena, od prekjučer se ostavljamo istih. Nije lako, ali je uglavnom smiješno. Jedino, ne znam do kad će mi govanca po podu i zapišavanje kuće biti smiješni. :D

Split - Zagreb obično prođemo kroz 3-4 sata, ovisno koliko smo puta stajali, međutim, nedavno smo išli u Italiju i putovali smo u jednom smjeru osam sati i vjerovali ili ne, on je spavao samo kroz Sloveniju, dakle, sat vremena. Ostalih sedam sati je bio budan k'o zec! Ista stvar je bila i na povratku iz Italije, krenuli smo predvečer računajući da će on zaspati kada inače spava, ali ne, gospodin je čekao ponoć da stignemo u Sloveniju i opet samo tih sat vremena spavao. Čim smo ušli u Hrvatsku, opet budan kao zec. :D Uglavnom, nije mi bilo lako tih sedam budnih sati u jednom smjeru (i to dva puta tako!) zabavljati dječaka od godinu i deset mjeseci. :D U nastavku posta ću pisati o svim našim zabavama u autu. 


Da ponovim: bitno je zapisati na papir sve što vam je potrebno. 
Onda pakirati i križati sve što je spakirano.


Kozmetika, lijekovi i prva pomoć su OBAVEZNI!
Okej, nije obavezna hrpa ruževa, palete sjenila i kistovi za šminkanje ;) ali je obavezno imati toplomjer, fiziološku otopinu, sirupiće ili čepiće paracetamola i ibuprofena, flastere, zavoje, dobro je imati ili Hipp ORS ili neko slično sredstvo za rehidraciju (kod proljeva i povraćanja), kremice za sunčanje, sredstva za njegu tijela, repelente i sredstva protiv uboda insekata...



Na put obavezno nosim pokoju nezahtjevnu knjigu. :)
Otkad sam mama, strašno volim čitati knjige za roditelje (i djecu).



Dječaku nosim njegove slikovnice.
Idu s nama i u auto.
Kako mislite da satima izdržimo budni vožnju?!
Čitamo i listamo slikovnice...



Uz omiljene slikovnice, nosim mu i omiljene CD-ove s pjesmama bez kojih ne možemo u auto (Ježeva kućica i dva CD-a En ten tini koje sam kupila na Tisku) i DVD-ove s crtićima.
Miffy i Medo Boris su mu omiljeni likovi s DVD-a, a s TV-a obožava Miki Mausa. :D
Bumbu smo dobili na poklon i njega ne može baš dugo gledati, malo mu je na momente naporan, ali na dane i njega voli. Meni je očajan! :D
Od nedavno gleda i ovu Pepu Pig, skroz mu je simpa, a i meni. :)
Uglavnom, kad smo išli u Italiju, u jednom trenu nisam više znala kako da ga zabavim pa sam izvukla laptop i upalila Miffy. Je da mi baterija ne traje dugo, ali 'ajde, bilo mu je i to dovoljno.
Plus još jedan detalj vezan za animacije u autu, zbog tog putovanja sam skinila par dječjih aplikacija na iPhone (vozila, instrumenti, voće i povrće i sl.) i od svih tih app najviše mu se svidila jedna maca koja govori (ono što joj on kaže) i s kojom se kida od smijeha. Ako koga zanima, zove se Talking Ginger. Poprilično nas je spasila u autu!



Jedan bitan detalj.
Tacna.
Tacna je majka!
Tacna vlada!
Na njoj se u autu jede i pije, a isto tako se voze autići pa se glumi da ima cestu od ovih voćkica, pa se glumi da je tacna parkiralište... Uglavnom, jedno jako lijepo i ugodno olakšanje kojeg sam se tek nedavno dosjetila.



Drugi bitan detalj je ova cijev koja nam glumi tunel.
U parkiću u Zagrebu imamo jednog prijatelja (ako je prijatelj onaj tko te svaki dan ugrize, a ti mu opraštaš) koji ima cijev s kojom se vječno igra da je tunel. Mog sina je to jako zainteresiralo, pa sam rekla mužu da nabavi neku cijev i on je kupio ovu s kojom se mali oduševio.
Tunel (zvani nunej) je zakon!
Zna se baš dugo igrati s njim i autićima, pa ih provlači, pa ih parkira, pa se nervira jer mu veliki bus ne može proći kroz tunel... Uglavnom, super stvar koja nam je također uvelike olakšala putovanje.



U Ikei sam mu kupila ove životinjice koje se stave na prst. Ima ih 10 komada i pokazala sam mu ih tek u autu da mu budu iznenađnje (okej, imala sam još nekoliko takvih mini iznenađenja tipa mali traktor, mali bager, autić... Sve za one trenutke kad mislim da će ispaliti od dosade.).
Oduševio se! :D



Ponesem mu i mini slagalice, pa ih slaže na tacni.



Kada je najkritičnije, vadim bojice i bilježnicu.
To mi je stvarno zadnje što mi se radi u autu jer mi baš bude muka od crtanja u vožnji.



Pošto sam ja jako veliki ljubitelj kozmetike, a i na blogu je zastupljena u velikoj mjeri, moram vam spomenuti i što sam nosila na put u Italiju. Inače na put nosim hrpetinu dekorative od koje redovito koristim tek 3-4 stvari (klasika!), za putovanje u Toscanu mi se nije dalo gurati previše kozmetike jer sam znala da ćemo biti više po prirodi nego igdje drugo.
I dobro sam napravila.
Jesam li spomenila da smo bili smješteni u ljetnikovcu starom preko 400 godina? U selu u kojem mi je prvi susjed nekoliko kilometara udaljen? :D 
Meni nije trebala kozmetika!
Ipak sam se šminkala jer smo svaki dan putovali u razgledavanje gradova u okolici. :D

Ponijela sam nekoliko omiljenih ruževa, tri kremasta (ali postojana) sjenila, dva kremasta rumenila, maskaru, tekuću podlogu sa SPF, kompaktnu kremastu podlogu, korektore i kit za obrve.



Naš road trip.
Tata vozi, Dječak i mama su iza u svom điru.



Ponavljam, tacna je zakon!
Jede na njoj, pije, igra se, a da ne spominjem ponovno tunel/cijev.
Nabavite svi tunel i tacnu za vožnju! :D



Iako imamo veliko auto, otkad imamo dijete, morali smo nabaviti tulu (onaj sarkofag što ide na krov auta), a muž svugdje nosi i svoju biciklu. Ja otkad sam rodila ne vozim biciklu, a ne mogu se ni pohvaliti da imam bajk za velike vožnje - Ponica bez brzina. <3 :)
Malom nosim trokolicu (onu Smart trike guralicu) i nju uvalimo u portapak. Kolica smo se ostavili malo nakon prvog rođendana jer mu se jednostavno više svidjela bicikla.


I eto nas na kraju ovog poprilično dugog posta. Čestitam svima koji su došli do kraja! :D

A sada, za vas troje :D :D koji čitate ovo, imam pitanje: imate li i vi kakav savjet za sretno putovanje s malim djetetom?! 


:) :*



Broj komentara: 6:

  1. Jao, nas je Thule spasilo ove godine! Mislim da je malo lakše dok mu praviš društvo pozadi :)
    Nama je sad zabava ili neki crtać ili se one zajedno igraju. Nego, spavaju u različito vreme, zna to da bude malo naporno ;)
    Inače, moja mlađa ćerka ima 2 ipo, ne konstatuje nošu, 2 puta nam se do sada ukakila na plaži, ali ne odustajemo! Imaš u DMu one prostirke (10 kom), jeste za presvlačenje beba, al dobro dođe i kao ogromna portikla i za pod guzu...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Je, tule je zakon! :D
      A šta se tiče tute (noše), mi evo već četvrti dan vježbamo piškit i kakit u nju. Problem je šta on kuži, ali hoće sve s nogu obavljat pa svega ima svugdje. Uglavnom, on još nije napunio dvije godine i vjerujem da će se sve iskristalizirat u iducih par tjedana. Bitno je samo da budeš ustrajna i da kad joj jednom skineš pelenu, više ne vraćaš. Ali, jasno mi je da su sva djeca različita, tako da ono... :D

      Izbriši
    2. Različita su i te kako! Sa starijom ćerkom sam se DOGOVORILA da nema više pelena posle drugog rođa :)))

      Izbriši
    3. Različita su i te kako! Sa starijom ćerkom sam se DOGOVORILA da nema više pelena posle drugog rođa :)))

      Izbriši
  2. Pa to je cijeli projekt: pakiranje sebe i diteta i kozmetike i igračaka :)
    ali nadam se da ti je bilo lijepo u Italiji i da si se odmorila. i sretno s odvikavanjem, ljeto je pravi trenutak da hoda gologuz i zavoli tutu ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ajme, je, totalno je projekt! :D Ali navikla sam, iako mi je pakiranje i putovanje užasno stresno i šta idem starija, sve mi se manje da toliko vozikat u autu. :D
      Evo, ide pomalo odvikavanje, lito je, laganini se zapišava okolo i okej je sve. :D

      Izbriši