petak, 17. lipnja 2016.

Chit chat: iskoristiti vrijeme...


Ja sam vam osoba koja voli iskoristiti vrijeme. Znam, mnogi vole iskoristiti vrijeme, ali ja sam, evo priznajem, pomalo na granici opsjednutosti s opsjednuta iskorištavanjem vremena i sebi radim konstantan presing da iskoristim vrijeme na pravi način.

Sve je počelo kada sam rodila. Ma okej, počelo je i prije. :)
Oduvijek sam imala svoje male rituale, svoje šetnje po gradu, svoje "produžene vikende" i ostale meni bitne sitnice. U trudnoći sam maksimalno uživala u svakodnevnim dugim šetnjama po gradu. Da, šetnje su mi bile zakon. Inače jako volim šetati, a u trudnoći sam se trudila još i više pješačiti jer sam znala da je to dobro za lakši porod. Tako su mi barem stariji ljudi govorili. Na stranu to što sam do zadnjeg dana trudnoće svaki dan i po kiši i po suncu (i po noći pogotovo, kad su to ljeto udarile jake vrućine) pješačila između 5 i 9 km, jer sam to jako voljela, a i bila sam u nadi da ću imati brži i lakši porod. Na kraju sam rodila hitnim carskim. Ma to nije ni bitno za ovaj post. Ponoć je prošla i jako sam umorna, sutra putujem na dalek put (duplo duži put nego Split - Zagreb), čitav dan se pakiram, bili smo čak i dva puta po dva sata u parku na igranju, ne znam kako sam sve stigla, još me u potpunosti nije savladao umor, a htjela sam pisati o svojoj opsjednutosti iskorištavanja vremena. :D Hoću reći, ponekad sam bila i umorna, ali nisam odustajala od svojih šetnji. Ponekad sam bila sita nekih stvari, a opet nisam odustajala od istih. I u trudnoći je zapravo krenio taj "konkretniji presing".

Imala sam osjećaj da su sve trudnice turbo aktivne, da se ne smijem zapustiti, da ne smijem odmarati, da moram koristiti svo vrijeme ovoga svijeta jer se uvijek vodim mišlju da nema boljeg vremena od ovog pa sam i u tom trudničkom "vremenu" koristila vrijeme. Znam da se mnogim trudnicama spava, spavalo se i meni. Jako. Ljudi moji, ja sam u devet mjeseci trudnoće zaspala čitava dva puta popodne. Jednom na početku trudnoće, jednom na kraju. I tada me san doslovno oborio. Imala sam grižnju savjesti. Vjerovali ili ne. :/
Pola trudnoće sam brinula o invalidnom kućnom ljubimcu kojeg je trebalo hraniti na špricu svakih sat i po do dva, a hranjenja su trajala po otprilike 30-45 min. Dakle, čitav dan sam mu bila na raspolaganju. Željela sam da živi, jer je imao ogromnu volju za životom unatoč svojoj invalidnosti. I zbog moje ljubavi prema njemu, a njegove bezuvjetne ljubavi prema meni, ja sam mu davala svo svoje vrijeme. Drugu polovinu trudnoće (kada je ljubimac nažalost uginuo) sam koristila vrijeme da naučim nešto o onom što me čeka i da pročitam sve knjige ovoga svijeta vezane za trudnoću i majčinstvo. Nije bilo vremena za spavanje. Poglavlja o carskom rezu sam preskakala. :)

Dakle, rodila sam na carski i odjednom - mirovanje. Ma nisam ja sad neki sportski tip pa da mislite da mi je pješačenje asocijacja na ono sportsko, ma kakvi! Ja sam više onako s noge na nogu tip osobe ali tip koji voli izaći u đir. I prvi izlazak s djetetom (osim izlaska iz rodilišta i odlaska na prijavu u matični ured) je bio kada je Dječak imao 23 dana. Izašla bih i koji dan ranije ali nismo mogli što zbog mog reza koji me jako bolio, što zbog kišnog vremena koje nije baš najidealnije za novorođenče. 

I otad, otkad je mali imao 23 dana, a sada ima godinu i deset mjeseci, mi smo stalno vani i iskorištavamo vrijeme. Svaki dan. Lijepo vrijeme. Ružno vrijeme. Kišu. Sunce. Snijeg. Sve. Kada je bio mala bebica, obukla bih mu skafander i čitavu zimu smo se šetali satima u kolicima po snijegu. Neki su to odobravali, neki su se čudili, a nama je odgovarao taj ritam i bilo mi je najbitnije iskoristiti vrijeme kako treba. O čemu ja pričam pitate se? E pa mi Dalmatinci smo navikli na lijepo vrijeme, a iznerede nas jedino južina i bura (i svi ostali vjetrovi osim možda maestrala) i kada Dalmatinka dođe živjeti u Zagreb, prvo se suoči s četiri godišnja doba, a ne samo s ljetom i zimom, suoči se s tim da u jesen otpada lišće baš kao što smo učili u čitankama iz osnovne škole, da je proljeće najljepše godišnje doba i sl. :) I sada, otkad sam mama, kad sam u Zagrebu, stalno pratim vremenske prognoze, gledam kakvo će vrijeme biti iz sata u sat, da ga iskoristim kako treba, odnosno, da nas ne zamete snijeg, da nas ne odnese poplava, da se ne izgubimo u magli... :D I onda, zbog svih tih "strahova" od lošeg vremena, MI SMO NON STOP VANI I PO RUŽNOM I PO LIJEPOM VREMENU! :D Znači, ako pada kiša, oblačimo kabanicu, ako je magla, a nikad nije bila toliko gusta magla da nismo vidjeli prst pred nosom, opet smo vani, kada je snijeg, oblačimo skafander. Sada, u ljetno vrijeme, opet iskorištavamo vrijeme da nas sunce ne "opali" pa smo vani ujutro po 2-3 sata, a o popodnevnom izlasku u park da ne govorim, svaki dan smo sve duže i duže u parku jer treba iskoristiti vrijeme. :D 

I tako, dok ja iskorištavam vrijeme, vrijeme često iskoristi mene. Pa nemam vremena za sebe. Za neke dnevne obaveze, za neke redovne situacije, druženja i sl. I sebi nabijam presing pa kuham ručak u osam ujutro, a večer prije oko ponoć pripremam sve za sutrašnji ručak. I moram priznati da sam često u zadnje vrijeme umorna. Umorna od iskorištavanja vremena. :D Umorna od opravdavanja svima i svakome i poznatim i nepoznatim da ako sam na (produljenom) porodiljnom da ja ne ležim doma (mada ne bih imala ništa protiv barem nekoliko takvih dana hehehe), da mi se sin ne čuva sam, da mi se ručak ne skuha sam, da mi se namirnice ne kupe same, da kada mi je dijete bolesno, a muž 1300 km daleko od nas, a mi sami u Zagrebu, da nam nema tko otići u ljekarnu po sirupić, da nam neće kiša stati jer moramo taksijem u pedijatra... I tako bih mogla u nedogled.

Ova čaša... Je napola puna. :D U njoj je razmućeni prah probiotika koji se stavi u malo vode i ostavi da odstoji 15 min. Kod mene ovaj napitak zna odstajati i po nekoliko sati. Jednostavno, u svoj silnoj želji da iskoristim vrijeme na najbolji mogući način, zaboravim trivijalne stvari poput ove. I običnih 15 minuta vremena se pretvori u nekoliko sati.



I nedavno, kad sam bila kod svojih u Splitu, prvi put nakon pune dvije godine (dakle, od kraja trudnoće) ja sam zaspala 20 min popodne. Zaspala sam jer mi je tu noć sin bio budan, mučili ga zubići i iako navikla na nespavanje i iskorištavanje vremena otkidanjem od sna, ja sam to popodne očito jednostavno poklekla. A kada sam se prenila iz sna i shvatila da sam zaspala 20 min, u šoku sam se digla i odjurila u dnevni boravak reći starcima da sam zaspala! :D I sada kada ovo pišem, stvarno sam samoj sebi luda, a to su mi i starci rekli. :D
Ja koja sam oduvijek voljela dugo spavati, odjednom, shvativši da u sebi nosim još jedno biće za koje sam 100% odgovorna, odlučila sam iskoristiti svo vrijeme ovoga svijeta da mu budem najbolja.

Da zaključim: namjera mi je početi spavati popodne, za početak barem jednom do dvaput mjesečno, da ne šokiram samu sebe. :D :P I starce.

Malo se šalim, ali hoću reći da, iako je roditeljstvo zahtjevno i često puta poprilično stresno, ja zbilja uživam biti mama. <3

Sutra idemo na dalek put, držite nam fige da nam barem 1/3 puta puta prođe u Dječakovom spavanju, a ostatak u što manjem grintanju i da meni ne bude prevelika muka od zadnjeg sjedišta. Ne voli autosjedalicu i pripremila sam mu hrpu zanimacija za taj cjelodnevni put u autu. Mislim da je red da i ja, mama koja često putuje s djetetom, napišem post o pripremama za put, organizaciji i sl. To bih skroz mogla pisati kada se vratimo. :) Da iskoristim vrijeme. :)

Kako vi stojite s iskorištavanjem vremena?
Jeste li malo pomaknuti (da ne kažem nešto luđe) poput mene ili ste opušteniji?





 

Broj komentara: 8:

  1. Sretan put!
    Ja za putovanja prvo slažem liste, liste mojih listi, i još jedan spisak. Bolje je biti organiziran. Neorganizirani na kraju profitiraju od nekog tko se bolje spremio ;)

    OdgovoriIzbriši
  2. Sretan put i lijepo se zabavite! baš po tvojim postovima vidim da si dječaku posvećena u potpunosti i to mi je jako lijepo, nadam se da ću i ja biti takva mama :) i da ću i po snijegu i po kiši ići van s djecom, jer isto smatram da vrijeme treba iskoristiti. I ja si ponekad mislim da sam opsjednuta iskorištavanjem vremena, da sve mora biti uvijek čisto, ručak uvijek skuhan, nosim ručak na posao, da pas treba 3 puta biti prošetan... i na kraju dana zaspem u 8 sati navečer jer više ne mogu držati oči otvorene :D

    OdgovoriIzbriši
  3. Ponekad dobro iskoristavanje vremena stvarno znaci i odspavat popodne ili malo dulje. 100% tempom se moze neko vrijeme, ali umor ponekad dovodi i do gresaka koje su se mogle izbjec, tako da treba poslozit prioritete, sto mora bit napravljeno mora, sto se moze odgodit ponekad se mora i odgodit, ne precesto da se ipak i ne ulijenimo XD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma sve znam, al ono... Nikako se opustit. :D

      Izbriši
  4. Divna si mama, ali moraš misliti i na sebe, kako bi dječaku bila još bolja. ono što želim reći je da mislim da si i sama shvatila da si koji puta moraš priuštiti malo luksuza. Pola sata drijemanja, kupku, čitanje koje knjige, što god da te ispunjava i čini sretnom. Ne trebaš zato osjećati grižnju savjest. Dječak ti to neće zamjeriti. Pa zna on da si ti njegova Supermama- Šminkerica :*

    OdgovoriIzbriši