četvrtak, 5. svibnja 2016.

Chit chat: moj (radni) dan




Nisam osoba koja se žali, koja žuga i koja kvoca. Smatram da mi uvijek može biti gore, ali da može biti i bolje. Volim majčinstvo, čini me sretnom, no često i umornom. Poprilično se trudim oko svega vezanog za sina, od odgoja, prehrane pa sve do igara koje igramo. Opet, prezadovoljna sam i kada sam najumornija. Večeras sam čavrljala s dvije ženskice i opisivala im kako mi izgleda dan i momentalno mi je došlo da malo ovo podijelim i s vama. Čisto da vam bude slikovitije. 😃😜
Zaista se ne želim žaliti i smatram da imam stvarno ispunjen život iako sam trenutno u fazi da sam mama, žena i kućanica (nakon 13 godina staža u radnoj knjižici i nije najjednostavnije odjednom ne ići na posao, a biti zaposlen 24/7). 😄 

Moj dan izgleda ovako: 
 - ujutro se dignem prije Dječaka i trčim u kuhinju pripremati ručak;
 - on se budi, njemu pripremam doručak (dakle, u ovom trenu ručak mi se već kuha);
 - on jede, ja dovršavam ručak;
 - u hodu pijem kakao (jer ne pijem kavu) i jedem nešto brzinski s nogu (ili nešto što on nije pojeo ili zobenu kašu ako sam je pripremila večer prije);
 - kad smo sve sredili, idemo vani ili u park ili u grad (jutros smo npr. prvo išli u dječju knjižnicu vratiti knjige, on se tamo zaigrao, pa nakon toga u park);
 - vratimo se doma na gotov ručak (jupiiiii, ne moram kuhatiiiiii!!! 😃😃😃);
 - nakon ručka Dječak ide spavati, a ja ili obavljam svoje kućanske poslove ili sredim nešto za blog ili sjednem ručati 10 min u miru ili pošaljem odjeb za sve i pogledam neki kulinarski show da malo ispraznim mozak;
 - Dječak se probudi iz popodnevnog sna i tu se opet malo igramo po kući, pa jede užinu;
 - popodne obavezno opet idemo vani u park gdje stojimo do 19-19:30;
 - trudim se da se vratimo doma do 19:30 jer tad nam počinje omiljena emisija na Jabuka TV-u, a to su Hitovi dječje televizije (dakle, radi se o djeci najčešće vrtićkog i osnovnoškolskog uzrasta koja pjevaju dječje pjesmice ili solo ili u zboru, a spotovi su žešće susramlje ali ajde, djeca to valjda tako vole i ne smeta im snimanje kadrova iz žablje perspektive i sl.);
 - večera, igranje (s tatom ako je tata kući), čitanje 35789732246789 slikovnica prije spavanja;
 - na kraju dana uspavljivanje koje zadnjih dana traje i traje i traje i traje... Jer kad je tata kući, onda je večer rezervirana za glupiranje i nered i onda se Dječak razbudi, a kada je tata na putu, onda se ide spavati najkasnije do 21 i bez prevelike drame. 
 - kad Dječak navečer zaspe, ja odradim zadnju turu sređivanja igračaka, kuće, palim sve žive perilice koje imam u kući i obavim usput još par stvari. 
 - tuširam se obično oko ponoć. 😳 🚿
 - od ponoć do jedan-dva sata uzmem malo vremena za sebe. Otkinem to vrijeme od sna. Doslovno. I draže mi je opustiti se i čitati knjigu, malo prosurfati po internetu, pročitati pokoji blog post dragih mi blogera, napišem nešto na svom blogu (kao npr. baš sad) ili jednostavno nalakiram nokte i gledam Modernu obitelj (svaku večer od ponoć, taman dvije epizode da se malo opustim).

Uz sve nabrojano, dnevno dobijem 368998631112678000066838589 pitanja: "Kojo? Kojo ojo? Kojoojojo?" To mu je pitanje za sve: što je to / tko je to / gdje je to / zašto / kako / koje boje - sve je "Kojo?". 
Baš sam mu večeras prije spavanja rekla da je dosadan i neka više ide leć, na što sam dobila odgovor: "Kojo?!" - odvalila sam se smijati, suze su mi išle jer koliko god ponekad mislim da ću poludjeti, toliko je to njegovo odrastanje fascinantno i smiješno istovremeno. Duša moja... 💞 



Jedan od onih dana kada mi pomaže u kuhinji oko ručka...


Jedan od onih (čestih) dana kada u sebi doživim mini živčani nakon ručka...
Leća posvuda. Jede i žlicom i rukom. Jušno jelo.  
Nakon takvog ručka - pravac kada.


Dakle, vrlo često u zadnje vrijeme ja baš i nemam vremena. Nemam čak ni vremena normalno se počešljati i oprati kosu onako kako spada (znate, pakunzi, maske, regeneratori...). 😁😄
Da ne govorim o tome kako izgledam zadnjih nekoliko mjeseci, odnosno, u kakvoj odjeći izlazim - izgledam kao srednjoškolka. 😂 Fali mi još samo majica na Sex Pistolse da upotpuni dojam. Imam tu majicu kući. Kući. Kod staraca. A kad smo kod Kuće, idem sutra malo Kući. Odmorit. Na materinoj spizi šta skuva ću izist. 😃 Sveti Duje, Split grad i tako to. 
Još se nisam počela pakirat jer nisam imala kad. To ću ili noćas ili ujutro. 😁

Ne bi mi bilo drago da pomislite da se žalim. Ma nisam, ne žalim se, jako mi je lijepo ovo razdoblje života. Samo kažem, ponekad i kućanicama treba predah. I da odu svojoj Kući. ☺️☺️


❤️




Broj komentara: 6:

  1. Nažalost nisam još mama, ali čvrsto vjerujem i nadam se da ću to jednog dana postati. :) Čitajući tvoj tekst sjetila sam se razgovora s prijateljicom i njene ljutnje na učestala pitanja okoline - "kako ti nije dosadno doma, ja bi poludio/la da moram 24h dnevno SJEDIT kući..." to je toliko učestalo, da joj je već postalo neugodno na sami upit da li radi. Ima dvoje klinaca od dvije i tri godine s kojima je po cijele dane sama jer je muž terenac. Što je najčudnije takvi komentari najčešće dolaze od žena.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma šta da ti kažem - doma sam najmanje! :D Uvijek smo u nekom pokretu i akciji, a što se tiče tih ženskih komentara, često se kod novopečenih majki pokaže ona da je žena ženi najgori neprijatelj. :P Ma više se ni ne obazirem - tko me zna, zna me! :) A trenutno ne radim jer ne mogu iskombinirati mužev i svoj posao s jaslicama. Ma reci prijateljici da se prestane trudit objašnjavat ikome išta! ;)

      Izbriši
  2. a i da se žališ, što fali žaljenju? pa od krvi i mesa si, ima dana i ima stvari koje te smlave i treba to izbaciti iz sebe. Meni je žao da je ljudima uopće bed reći ( ne mislim na tebe) da im je teško i da, iako je nešto lijepo, nije lako. Nije, jebote (pardon my frenč), nije, i teško je i naporno, i fali sna i odmora i mada te ispunjava i veseli, nije lako.
    Moram te uloviti za kavu dok si u još u fazi srednjoškolke:) Sretan put dolje, aj složimo neku šetnju kad se vratiš, može?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma u zadnje vrime na sve strane čitam komentare kako se novopečene mame tuže na sve. I naravno da razumijem žene da im nije lako, pa i samoj mi je tako, ali imam osjećaj kao da je društvo nabrijano na majke, a tek majke na majke da ne govorim! :D I stvarno, ima dana (a noći pogotovo) kada samoj sebi u sebi dignem mini spomenik za sve ono hrabro i dobro odrađeno s djetetom. :D
      Stvarno bi bio red da se vidimo kad se vratim. Javit ću ti se pa iskombiniramo nešto! :))

      Izbriši
  3. Bas da ti napišem kako maksimalno iskorištavaš vrijeme i kako si stvarno posvećena svome djetetu. Bravo. Sta se tiče komentara drugih žena koje rade i koje guraju nos kamo im ne treba, nikad neću razumijeti to kako netko gleda kako je nekom u kući, sta radi po cijele dane, a najgora pitanja su ako si kojim slučajem stara cura pa nemaš još djece? kad te pitaju: pa kad ćeš ti imati dijete?! Ovako, moja teorija je da ljudi uglavnom nisu pametni jer da jesu ne bi stvarno bili dosadni i zavirivali kako je drugima. Ja zavirujem i pitam kako bi se nečem novom naučila , od svakoga se da naučiti. Moja sestra ima dvoje dijece i to je takav posao da ja stvarno ne razumjem kako netko može pitati a sta ti radiš po cijele dane. Nakon pročitanog posta dala si mi nekoliko ideja i smjernica kako uspijeti sve obaviti u kući s djetetom u jednom danu. Pa hvala ti i samo ti i dalje piši takve postove, ja ponovno opet idem tražiti nešto po tvojim starim postovima!! He he

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahaha :D samo ti čitaj, drago mi je da pomažem savjetima! :D
      Sto ljudi, sto ćudi, ali moje mišljenje je da se stvarno ne treba obazirati na nekulturne ljude koji zabadaju nos gdje im nije mjesto. :)

      Izbriši