utorak, 26. travnja 2016.

Chit chat: o dječjoj prehrani, jedenju i nejedenju...


Zadnjih dana sam bila blago rečeno poluluda.
Naime, prošli tjedan imali smo cijepljenje (to je ono koje ide s 18 mjeseci, međutim, nismo se nikako mogli uskladiti s tatinim terminima, pa je bio Uskrs, pa smo malo kasnili i cijepili se s 20 mjeseci.). Mali je doživio neopisiv šok. 😱 Inače su sva cijepljenja do sad prolazila bez prevelike drame, uz nešto sitno plakanja kod samog uboda i to je to. Ali sada je Dječak nešto stariji i svjesniji svega. I čim smo zakoračili u ordinaciju, iako imamo krasnu sestru, on je odbijao ući, a kada je napokon popustio i ušao, počelo je vrištanje i urlanje, a nije ni vidio cjepivo. Samo što smo ga stavili na vagu, nastala je teška drama, a mjerenje visine i opseg glave... Huh! 😨 Doktorica ga je jedva pregledala i kada ga je sestra cijepila, toliko je urlikao da je od muke malo i povratio. Nakon cijepljenja dvije noći nije spavao kako treba, odnosno, bio bi budan po pola noći. Valjda od šoka koji je doživio. Imao je dan nakon cijepljenja i manju temperaturicu ali ništa strašno. Okej, navikla sam ja na neprospavane noći, to mi nije ništa strano, nisam pretjerano naviknuta na temperature jer je samo dvaput bio prehlađen ali ono što me izbacilo iz takta je bilo njegovo nejedenje. 😩


Dakle, moj sin nikad nije bio neka pretjerana izjelica. Okej, dok nije propuzao, a kasnije i prohodao, bio je prava mala bucmasta bebica, ali kada se počeo kretati, naravno da se sve ono bucmasto istopilo. S tim da on stvarno uredno jede još od samog početka dohrane, a hranim ga poprilično zdravim namirnicama i rijetko ima probleme s jelom. Svjesna sam da i on ponekad, baš kao i ja, ima dane kada mu se jede više ili manje. I to je u redu. To razumijem. I prihvatila sam činjenicu da on ne voli mliječne proizvode i da nema tog svemira koji će ga natjerati da popije pola litre mlijeka dnevno ili da proba svježi sir ili jogurt ili bilo što iz tog mliječnog pravca. Ja mu kalcij kompenziram drugim namirnicama (namaz od sezama, zeleno lisnato povrće...).

Nekidan sam se u blagom očaju i zaista iskreno izjadala mojim curama iz jedne male majčinske fejs grupice s kojima volim čavrljati, kako u zadnje vrijeme razmišljam o tome da bih se zbilja spasila kada bi moj sin barem ponekad pojeo toliko "loš" Čokolino. Ne voli mlijeko, ne voli kašasto i ne voli slatko. A ja čitav život jedem Čokolino i radovala sam se da ćemo ga jesti skupa. Uglavnom, ponekad me to njegovo nekonzumiranje mliječnih proizvoda baš umori, jer ja njemu za užinu ne mogu dati jogurt jer ga već mjesecima odbija, za doručak ili večeru neće pojesti pahuljice i mlijeko ili griz na mlijeku ili neko takvo slično i jednostavno jelo. Uvijek mozgam i kombiniram što ću mu kuhati i to me ponekad zbilja opterećuje. Svejedno, stvarno se trudim. Ali, čini mi se da se pretvaram u sve ono sta nikad nisam željela biti - opterećena majka. I tih nekih 5-6 dana koliko je trajalo njegovo nejedenje bila sam stvarno na rubu očaja. I zbilja ne znam kako se nose majke koje imaju djecu koja ne vole jesti, vjerujem da im je užasno teško. Sve te dane (i noći) sam imala baš jake glavobolje od muke. Nakuhavala sam svega i svačega, non stop sam bila u kuhinji, trudila se oko svega, stalno kemijala neka nova i stara provjereno omiljena jela i ništa mi nije upalilo. 😒

I onda sam odustala i opustila se. Razum je ipak pobijedio. 😃 Shvatila sam da je u tih nekoliko dana ipak nešto i pojeo, a i shvatila sam da neće umrijeti od gladi. Možda je bio toliko šokiran sistematskim pregledom i cijepljenjem, a možda je bila samo neka faza. Ako želi pancetu, eto mu je. Ako želi pojesti dvije banane u parku i onda kući ne večerati, okej. Ako želi pojesti za užinu pola pakiranja rižinih krekera umjesto voća, sve pet, ja sam kul. Jedno znam - proći će. I nema smisla živcirati se. 😉
I stvarno je prošlo. Evo jučer popodne nam se vratio onaj stari apetit. Uredno jede, ne žalim se i nadam se da se ovakvi dani neće tako skoro ponoviti. A i ako se ponove, znat ću da neće trajati vječno.

Ah, da sam ovu pamet imala prošli tjedan! 😄😃😉



I zbilja, zašto se nervirati zbog nekoliko prehranom lošijih dana, kada jednostavno postoji mogućnost čitanja Grge Čvarka iz izloga knjižnice? 

Ili samo puhanja maslačka u dvoje... ☺️😊


❤️




4 komentara:

  1. Prva pomisao mi je " jao šta me sve čeka". Naime trudna sam , 17 tjedana i iščitavam sve tvoje stare postove od trudnoće i znaš da mi bas dobro dođu!!! Malo mi žao da nisi ubacila kakav trudnički jelovnik u post:-) uglavnom to cijepljenje. Ja živim u Italiji i jako me strah cijepiti dijete za neke bolesti od kojih ne može umrijeti, a tesko da će se i zaraziti, a i da se zarazi sa HEP b može živjeti 100 godina . Uglavnom tu gdije živim cijepiva nisu obavezna i djeca ti mogu normalno u školu( hvala Bogu jer bih ja HEP b i Mo po ro cjepivo prebacila na 3+ godine ). Vidim da si ti hrabra i te stvari te ne ustručavaju. Sta se tiče kako hraniš dijete i sta mu sve spremaš to bi me jako zanimalo, a dijete ti je stvarno profinjeno kad neće da jede sve one stvari ( čokolino, griz) sta smo mi normalno i sa gustom jeli!!! I tih neprospavanih noći i njih se pribojavam a pogotovo da ne želi jesti:-( uglavnom krasan ti je blog i samo ti nastavi pisati o djetetu i svemu tome vezanom jer će svakoj čitateljicu prije ili kasnije dobro doći. Puno pozdrava i ne dajmo se vi mame i mi buduće mame:-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Snježana, od srca ti čestitam na trudnoći i želim ti lijep i brz porod. :D
      Ja sam pisala o prehrani trudnica i hrani koju valja izbjegavati, ali nisam pisala recepte i jelovnike. Tada sam tek započinjala ovo "poglavlje" na blogu pa sam mislila da možda nikog neće zanimati. :D Žao mi je i što nisam pisala o trudničkoj odjeći, pa na kraju i malo više o emocijama, ali eto, budem li opet trudna, imat ću prilike onda pisati. ;)
      Imam ti nekoliko postova o dohrani i receptima za bebe pa će ti vjerujem to biti korisno u budućnosti.
      :)

      Izbriši
  2. A slatki malisa koji ne voli mlijecno i slatko <3 Takva sam nekako i ja bila :)

    OdgovoriIzbriši