Zadnjih dana sam bila blago rečeno poluluda.
Naime, prošli tjedan imali smo cijepljenje (to je ono koje ide s 18 mjeseci, međutim, nismo se nikako mogli uskladiti s tatinim terminima, pa je bio Uskrs, pa smo malo kasnili i cijepili se s 20 mjeseci.). Mali je doživio neopisiv šok. 😱 Inače su sva cijepljenja do sad prolazila bez prevelike drame, uz nešto sitno plakanja kod samog uboda i to je to. Ali sada je Dječak nešto stariji i svjesniji svega. I čim smo zakoračili u ordinaciju, iako imamo krasnu sestru, on je odbijao ući, a kada je napokon popustio i ušao, počelo je vrištanje i urlanje, a nije ni vidio cjepivo. Samo što smo ga stavili na vagu, nastala je teška drama, a mjerenje visine i opseg glave... Huh! 😨 Doktorica ga je jedva pregledala i kada ga je sestra cijepila, toliko je urlikao da je od muke malo i povratio. Nakon cijepljenja dvije noći nije spavao kako treba, odnosno, bio bi budan po pola noći. Valjda od šoka koji je doživio. Imao je dan nakon cijepljenja i manju temperaturicu ali ništa strašno. Okej, navikla sam ja na neprospavane noći, to mi nije ništa strano, nisam pretjerano naviknuta na temperature jer je samo dvaput bio prehlađen ali ono što me izbacilo iz takta je bilo njegovo nejedenje. 😩