utorak, 29. ožujka 2016.

Chit chat: Blagdani


Sinoć smo se vratili iz Splita. U Zagreb. Put je bio duži nego što to obično biva jer se neka mudra glava sjetila na Uskrsni ponedjeljak staviti nekoliko čunjeva u tunel Sveti Rok uz obrazloženje da su to radovi na cesti i time stvorila na desetke kilometara dugu kolonu. I tako smo čamili čekajući moja obitelj (sin i muž) i ja u koloni baš kao da je kolovoz i Ferragosto, a mi u redu na trajekt za Brač. Okej, nije bilo vrućine - barem nešto! :) Naravno, kada imate jednoipolgodišnjeg sina koji se voli voziti u autu samo ako putem viđa autobuse, kamione, bagere (!) i tramvaje, onda je kolona u kojoj čekate na mjestu, nešto poput kalvarije. Bonus je i ako vama put malo teže "pada" pa imate uz sve to i mučnine. Nije lako, moram priznati, međutim, navikla sam. Ili bolje rečeno - navikli smo. Baš često putujemo i to me užasno iscrpljuje. U zadnje vrijeme čak više mentalno nego fizički. Nego, dok ovo pišem, dva su sata iza ponoći i misli mi poprilično vrludaju zbog umora i pospanosti, pa se nadam da ću se držati onoga što sam htjela reći, a riječ je o blagdanima. Mojim blagdanima.

(Jedan od prizora za odmor duše. Obožavam ovaj zalazak. Baš ovdje je tako savršen, nakon kiše, uz ovu staru olupinu.)


I tako, u svim tim bespućima preduge kolone i djeteta koje nervozno grinta na stražnjem sjedalu, ja hvatam svoje leteće misli i razmišljam o blagdanima, o životu, o ljudima... O ljudima koji ti se ne jave, o ljudima kojima se ja ne javljam, o ljudima koji ignoriraju, o prijateljima koji to nisu, o rodbini koja to nije... Ali i o onima koji jesu - pravi prijatelji. I stari i novi.
Bila sam tek nekoliko dana kod svojih roditelja i meni je uvijek super u njih. :) Što sam starija, nekako se još bolje kužim sa svojim starcima, a pogotovo otkad sam i sama roditelj, još više cijenim svoju majku znajući kroz što je sve prošla u životu.  

Opet, razmišljam kako me sve više iscrpljuju svi ti dolasci i odlasci, kako bih najradije ponekad za blagdane i godišnje odmore ostala u Zagrebu sa svojom malenom prgavom familijicom i napokon se pošteno odmorila. I shvatim da sam se ovaj Uskrs, tih nekoliko dana što sam bila kod svojih roditelja, zaista odmorila u svakom smislu. Kako? Valjda nitko nije potpuno doživio moj najavljeni dolazak i tih nekoliko dana kao da me svijet izignorirao, plus što mi se dogodila neka komplikacija s autom pa nisam bila mobilna, a kako je na trenutke znalo kišiti, nisam se micala puno dalje od kuće i njene okolice. Divota! :D Najbolji odmor ikad! Naspavali smo se, nije bilo noćnih buđenja, baka je kuhala (okej, ja sam isto kuhala jer sam stekla nekakvu vrstu ovisnosti o kuhanju i uvijek nešto kemijam u kuhinji, čak i u situacijama poput ove kada stvarno ne trebam kuhati), igrali smo se na plaži, gledali brodove, dozivali galebove, kopali zemlju u vrtu iza kuće, puhali maslačke, vidjeli se s jednom malom Lotom, s jednim malim Borisom, s jednim malo većim Petrom, jednom Leonom i s ponekim odraslijim ljudima... :D

I onda, prođemo taj famozni Sveti Rok i sve smo bliži Zagrebu, a misli u mojoj glavi ipak sve bolje posložene.

Znam, da dok god moji roditelji žive, za mene neće biti blagdanskih i prazničkih odmaranja i izležavanja po Zagrebu, jer to nikada neće biti to. Znam da ću uvijek biti pod stresom dok se pakiram, dok putujem, dok odlazim prespavati kod svekrvića (je l' se tako kaže za muževe roditelje?!), ali uvijek će se isplatiti doći kući k svojim roditeljima. Uvijek.



Kako ste se vi proveli za blagdane? Jesu li i vaše misli vrludale u koloni oko Svetog Roka? :)




2 komentara:

  1. A da oni dođu tebi za neke blagdane? Nije ni to nemoguća misija (valjda) :)
    Ma putovanja su zeznuta jer toliko toga treba imati na pameti, što ponmijeti, što baciti u smeće da se ne pokvari u fridžu, što nikako ne zaboraviti..srećom, obično ti dani napune čovjeka.
    Čula sam za tunel, žao mi je. Ako nešto ne volim, to su gužve na cesti.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma ljudi su previše komodni da bi radili kompromise. Ali ni meni se više ne da raditi kompromise niti non stop pokušavati svakome ugoditi. Jednom mi je brat rekao nešto u stilu da ako pokušavam svima ugađati, da je to put prema neuspjehu. Zapravo tako i je. :D
      A onaj tunel je bio ka ta stro fa! Ma preživili smo! :D

      Izbriši