ponedjeljak, 11. siječnja 2016.

Let's Dance



Već danima razmišljam o seriji novih postova koje bih pisala u ovoj godini... 
Imam hrpu ideja, iskustava koja želim podijeliti s vama dragim čitateljima (pa čak i s onim stalkerima koji se prave da ne znaju da uopće pišem blog, a zapravo čitaju svako slovo i važu ga, prevrću i okreću na neke svoje načine), želim odgovoriti na neke superkul tagove gdje su me unazad nekoliko mjeseci nominirale neke moje drage blogerice, želim započeti jedan projektić (nadam se već idući mjesec jer mi je za njega potrebna kuhinja, koja mi stiže krajem ovog mjeseca). 
Želim puno toga, a vremena nemam na pretek jer sam u fazi uređenja novog stana, a uređujem ga doslovno iz Splita (stan mi je u Zagrebu!). Možda i o tome budem pisala... 

Ovo će biti jedan od mojih kraćih postova... Nema recenzija, nema pisanja majčinskih savjeta na dugo i široko...

Danas me užasno pogodila smrt Davida Bowiea. Baš me pogodilo. Stalno razmišljam o tome kako je svijet izgubio jednog velikog umjetnika i kako ne da nema više takvog tipa ljudi, nego je sve preplavljeno nekim plitkim nebitnicima koji uopće ne stvaraju umjetnost, a za kojima mladi doslovno lude. Žalosno. 
Nadam se da ću sina odgojiti u pravom smijeru.


I zato, let's dance dok smo živi i zdravi!




Broj komentara: 6:

  1. Cijeli dan danas puštam njegove pjesme. Slušam ih i inače, ali malo manje nego danas :)
    Suvišno je bilo što pisati sad o smrti..sjetila sam se danas, u nekom nevezanom slijedu misli, kako sam prije par godina čitala osvrt na dodjelu Porina, kako se Porin dodjeluje i našim i stranim glazbenicima, i dobio ga je i Bowie.
    I autor kolumne, mislim da je bio Tomić, komentirao je kako zamišlja Bowiea jedno jutro, budi se, netko mu zvoni na vrata, on otvara još sav pospan, a tamo poštar mu predaje kilu i pol gorskog kristala, šalju Hrvati :) kao, evo vam nagrada, gospon Bowie, pobijedili ste u nekoj kategoriji.
    Pa mi je to malo popravilo raspoloženje (možda pomogne i tebi) ;)
    Smrt sabere čovjeka. Imamo ograničen rok trajanja da napravimo sve što smo (ovaj put) planirali. Dobar podsjetnik da pomazimo sve koje volimo, javimo se svima koji su nam dragi..manje drame više življenja..sretno s tim stanom ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ajme jeeeeeeee, sad se i ja sjećam tog detalja s Porinom! Presmišno! :D :D Tenks na podsjetniku... :)
      Baš si ovo dobro rekla, da smrt sabere čovjeka. Doslovno.

      Izbriši
  2. sve ćemo jednom otići, ali istina je da ne ostavi svatko isti trag iza sebe :/
    a jučer nam ode i profesor Snape :(

    OdgovoriIzbriši
  3. znam, danas su mladi stvarno uskraćeni za kvalitetnu glazbu...ja nećaku i nećakinja stalno puštam Da mi je biti morski pas...i nadam se da će im ostati barem mrvicu ta neka rock crta:)

    OdgovoriIzbriši