srijeda, 28. listopada 2015.

Grčevi ili kolike - naše iskustvo...

Grčeve, odnosno kolike imali smo već s dva tjedna života i trajali su nam koliko i većini novorođenčadi - prva tri mjeseca života. Grčevi se inače "školski" definiraju otprilike ovako: počinju u trećem tjednu života, traju po tri sata dnevno, po tri dana zaredom i prestaju s tri mjeseca života. Sad kad pogledam unatrag, čini mi se da i nije bilo tako strašno, ali kad ti se odjednom skupi sto nedoumica, sto muka, neispavanost, kad nisi više siguran u ništa, onda ti vrištanje na kraju dana dođe kao psihijatrija. :D Znači, da odmah pojasnim, naši grčići su se javljali svaku večer uglavnom između 19 i 21 sat. Ponekad bi nervoza, grintanje, cendranje i plač trajali duga dva sata, a ponekad smo imali sreće pa bi trajali po pola sata. Ali, bili su redoviti - svaku večer. Nisu bili pretjerano "školski", ali bili su uvijek prisutni. 

Puno sam čitala o grčevima i svi su pisali više manje isto - lijeka nema, nisu bolest nego simptom, većina beba prolazi kroz isto, sve će proći, vrijeme će učiniti svoje. Kako sam novopečena mama, iako sam prije poroda pročitala popriličan broj knjiga (o nekima sam pisala ovdje - KLIK), svejedno su me pojedine situacije ostavile bez teksta, odnosno, nisam više znala gdje sam. :) Na kraju sam se najviše vodila nekom svojom intuicijom i majčinskim osjećajem i mislim da sam radila sve baš onako kako treba. Ljuljuškala sam ga, nosila ga, držala na sebi i kraj sebe... Puštala mu "bijele šumove" (imamo našu najdražu app - Sound Sleeper i u njoj zvuk valova oceana - evo i dan danas nam funkcionira kod uspavljivanja)... Kod nadutosti u trbuhu, prislonila bih mu koljena na stomačić i to je bio pun pogodak za olakšanje u svakom pogledu. :D Nabavili smo i bočice za hranjenje s posebnim ventilom protiv gutanja zraka. Ma sve!


U međuvremenu, kad mi je mališa bio star nešto više od mjesec dana, listajući Planetopijinu online knjižaru, tražeći knjige o bebama, naišla sam na zanimljiv naslov - Najsretnija beba u kvartu. Sjećam se tog pozitivnog osjećaja kao da je bilo jučer, odmah sam je naručila! Postoji još jedan super naslov istog autora - Najsretnije dijete u kvartu, samo što je ta knjiga vječno rasprodana, a i u gradskoj knjižnici je nikada nema pa nju nisam baš dugo mogla nabaviti. Na kraju sam je dobila od jedne Marijane. Mislim da ne čita ovaj moj blog, ali ako ipak čita, još jednom joj se zahvaljujem. :D 
Da se vratim na temu najsretnije bebe u kvartu - kad mi je stigla knjiga, nisam je mogla ispustiti iz ruke. Inače nisam neki tip od nametanja mišljenja oko odgoja djece, niti hodam svijetom dijeleći svoje (ne)znanje i savjete trudnicama i novopečenim majkama, jer stvarno nisam od tih đireva, međutim, kada osjetim da je situacija okej, ja svakoj trudnici koja je pred porodom ili mamici koja je tek rodila, baš od srca volim preporučiti ovu knjigu. Da sam pročitala samo ovu knjigu tamo negdje pred kraj trudnoće ili odmah nakon poroda (pomogućnosti u rodilištu!), bila bih puno spremnija na neke stvari. Iako sam čitajući knjigu uvidjela da sam dosta toga već instinktivno radila, vodeći se koracima iz knjige, olakšala sam to naše prvo tromjesečje i mališanu i sebi. O čemu je riječ? Pokušat ću u najkraćim crtama napisati (ali zaista vam preporučam da pročitate knjigu): da bi beba bila mirna i da mirnije spava, prvih mjeseci najbitnije je oponašati uvjete bebina života u maternici. Beba je u maternici naviknuta na ljuljanje, šum majčinih krvnih žila, otkucaje majčina srca i stisnutost. Takvi uvjeti joj najviše odgovaraju i u "vanjskom" životu. Prvo je bitno bebu poviti (postoji tehnika povijanja o kojoj nema smisla sada pisati jer je to stvarno posebna tema. Ukoliko bude zainteresiranih, mogu napisati zaseban post o tome.), zatim poleći bebu na bok, pustiti šuštave zvukove, ljuljati bebu u ritmu i dati joj da sisa (svoj prst, dudu ili bradavicu). Možda će nekome ovo zvučati glupo i bezveze, ali kada se pročita knjiga, sve postane jasnije i jednostavnije. Nas je ova tehnika spasila, pogotovo za noćno spavanje i uspavljivanje - totalno OLAKŠANJE! :D 

Što se tiče nekih pripravaka za olakšanje grčeva, nadutosti i ostalih probavnih tegoba, u rodilištu sam dobila savjet da bebi dajem probiotičke kapi. Uzela sam Biogaiu i koristimo je gotovo od rođenja. Biogaia probiotičke kapi su 100% prirodan proizvod i namijenjene su bebama od samog rođenja. Probiotici su osim za crijevnu floru, odlični i za imunitet, tako da vjerujem da zbog konzumacije ovih kapi i pravilne prehrane, moj dječak nikada nije bio bolestan, niti je imao temperaturu. Bogu hvala! :) 

Kako je bebač na početku imao problema s probavom, koristili smo i Sab Simplex kapi koje u sebi sadrže simetikon, tvar koja rastvara mjehuriće zraka koje beba dobije hranjenjem ili plakanjem (kada se naguta zraka). Ove kapi nismo koristili baš dugo jer se probava s vremenom popravila. Za Sab Simplex saznala sam vjerovali ili ne - kada je moj pokojni zamorčić bio na prvoj operaciji. (Tko je redovito čitao moj blog, zna da je Dunja bio na preko 20 operacija. Evo i priče o njemu, sada kada je ovaj post ionako dug, tko želi čitati još - Priča o Dunji). Zamorčićima je probava vrlo brza i ako se kojim slučajem uspori ili zaustavi, može doći do zatajenja organa i nakon toga smrti. Nakon svake operacije, Dunji bi se probava zaustavila zbog narkoze i najviše nam je u poticanju probave pomagao baš Sab Simplex. Sjećam se da sam u to vrijeme (dok su Dunjine operacije bile aktualne) uspoređivala razne simetikone i na kraju se odlučila baš za Sab Simplex. Tako mi nije bio stran ni kada sam dobila dijete. :)
Također kažu da Plivit D (vitamin D se koristi od navršenog jednog mjeseca života, a pedijatar preporuča dnevnu dozu) izaziva grčeve i ja sam prvih šest mjeseci bebina života koristila Oleovit kapi na uljnoj bazi. Teško ih se nabavlja, a ima ih za kupiti samo u Zagrebu u ljekarni na Dolcu. Također, znam da se iz drugih gradova, odnosno, preko drugih ljekarni može naručiti Oleovit iz ove ZG ljekarne i onda se čeka nekoliko dana/tjedana da stignu. Mislim da sam negdje vidjela da postoje i još neke kapi vitamina D slične Oleovitu, također na uljnoj bazi, ali ne znam točan naziv. 

Ono što je bitno kod grčeva/kolika je naći neki ritam, neki moment koji bebe vole. Većina beba voli masažu trbuha. Moj za to nije htio niti čuti! Moja nećakinja je npr. volila da joj moj brat na uho zuji kao vuvuzela i da je treska. :D Moj sin se volio ljuljati. Ma volio! Obožava i dan danas! Uglavnom, nama je ljuljanje u ljuljačkici i u jednom 17 godina prastarom baby jajetu bilo vrh. Odmah je mir, spas, a uz to kad mu pustim šum valova oceana, totalni trans! :D Također, volio je biti na meni, uz mene, na mojim rukama. Mnogi ljudi su mi govorili da ga ne navikavam na nošenje. Ja bih samo klimala glavom čisto iz pristojnosti. Ono što sam zaista mislila je to da su svi ti ljudi koji daju takve savjete strašno sebični. Što znači da ne nosim svoje dijete? Da ga pustim da plače i da "jača pluća" dok ja lagano turpijam nokte ili gledam tv? Užas! Ne bi da bih ga nosila i ljuljkala do škole! :D Nošenje bebe je nešto najnormalnije, najprirodnije i najljepše u životu. <3

Sada kada sam završila temu o kolikama, želim vam nagovijestiti da mi je u planu pisati o dohrani beba (do 12 mjeseci) i prehrani od 12+ mjeseci. Mislila sam pisati primjerke naših jelovnika po mjesecima života (vodila sam evidenciju što je jeo sve do prvog rođendana :D ) i neke jednostavne recepte za bebe. Čisto da mame (i ostali) dobiju neku ideju za dječje jelo.

Ako imate kakvih prijedloga, savjeta, upita, nedoumica, ma bilo čega - komentirajte, pišite, javite! :))






Nema komentara:

Objavi komentar