nedjelja, 10. veljače 2013.

Povijest šminke i šminkanja



Nefertiti
Povijest šminkanja datira još od prije 7000 godina prije Krista. Na mumijama faraona vidi se primjena sjenila na očima. Oko 3500. godine prije Krista, izrađuju se masti za usne, a 3400. godine prije Krista koriste se ugljeni štapići za oči.  
Egipat – u starih Egipćana kozmetika je bila usko povezana s medicinom. Ruževe su radili od zemlje crvenice pomiješane s masnoćom, rumenila od soka smokava, sjenila od terakote i crni kajal od ugljena za oči i obrve. Koristila se kana za bojanje kože i kose.
Faraonka Nefertiti, obožavana i prelijepa, praktički je bila prvi model na svijetu.
Ime joj u prijevodu znači Savršena, a njeno lice krasilo je hramove diljem zemlje.


Kleopatra
Najslavnija make up trendseterica Kleopatra imala je najskuplji make up koji su proizvodili svećenici, a sastojke nabavljali iz Sirije. Koristila je poprilično posebnu preparativnu kozmetiku: maske za lice od nojevih jaja, mlijeka, ljekovite egipatske zemlje i brašna. Tijelo je polirala finim kamenom, a nakon tog pilinga na kožu je mazala palmino, orahovo i maslinovo ulje. Nakon svih tretmana, make up bi se stavio na čitavo tijelo – to je bila pasta od blata s Nila pomiješana sa zlatnim česticama i eteričnim uljima. Taj make up je bio zapravo i zaštita od sunca i insekata. Oči je bojala u plavo jer je to simboliziralo Nil.
Jedni kažu da je navodno ona ta koja je napisala prvu zbirku kozmetičkih recepata za ljepotu, a drugi opet ne vjeruju u to, nego tvrde da je to djelo drugih autora. Kako god bilo, ostavila je traga.
Egipatsko znanje o kozmetici proširilo se u zemlje sredozemlja i Azije. Smatra se da su Židovi tijekom izgnanstva u Egiptu naučili sve bitno o higijenskim i dekorativnim pripravcima. U Bibliji se spominju kozmetička znanja u području stare Palestine – navode se masti i ulja za masažu, rumenila, boje za obrve i trepavice.

Grčka – žene su se vrlo malo šminkale, na lice se stavlja bijeli (olovo-karbonat) i crveni (živa-sulfid) pigment, a karakteristična je bila velika obrva. Ako je žena bila iz bogate obitelji, lijepila se čak i umjetna obrva između dvije prirodne - ozbiljno!!!Pozitivno je jedino to što su štovale kult njege tijela, a još je i Hipokrat zapisao da su Grci koristili sredstva za uklanjanje bora, protiv sunčanih pjega, za uklanjanje suvišnjih dlaka…

Rim – tu kozmetika doživljava procvat! Pišu se knjige o kozmetičkim problemima (akne, ispadanje kose…). Rimljani koriste rumenila, tekuće pudere, boje za obrve i okolinu oka. Iako su mediteranke po prirodi tamnije i dlakavije, opsesija svjetlom puti bila je statusni simbol.
Jedna ljepotica iz tog doba otkrila je superkul puder s velikom moći prekrivanja – cerosit. Naravno, znamo da je to otrov, ali ona to nije znala pa su joj ispali zubi (i svima ostalima koji su ga koristili) jer od cerosita kosti postaju porozne. One ljepotice iz bogatih obitelji, imale su sreće pa bi im roditelji kada su im poispadali zubi od uljepšavanja, kupili umjetne zube od drva ili smeđe slonovače. Super, ha?! :)

Srednji vijek – mračni period. Ne vjeruju u vezu kozmetike i medicine. Zapušta se higijena i smatra se da su isticanje ljepote i šminkanje djelo sotone. Sve one žene koje se šminkaju završavaju na lomači kao vještice. Od žena se očekuje da se čistoćom približe Djevici Mariji, a čistoća znači bijelo lice s rumenim obrazima (crvena je boja srama, a one se srame jer su čiste). Čiste žene se smiju šminkati cerositom i crljenicom, moraju imati visoko čelo pa briju kosu iznad njega, imaju tanke obrve i svijetlu kosu, a da bi kosa bila svjetlija i čelo veće, koristile su isto tako neke super sastojke iz prirode – arsen sulfid, kreč, krv od šišmiša, mljevena pčelinja krilca i živu, a sve se miješalo puževom sluzi. Hahahahahaha! Ali to nije sve! Ne mogu ne spomeniti delicije koje su se jele zbog ljepote, a to su: juha od zelenog guštera, sumpor i rabarbara. Hahahahaha!Očito su sve bile same ljepotice!
U islamskim zemljama, u vrijeme srednjeg vijeka kozmetika je u procvatu, drži se do higijene, a posebno se cijeni ljepota žene.  

Renesansa – higijena je i dalje vrlo nisla ali  u to doba u Italiji izlaze i prvi priručnici o ljepoti (1540. La belleza dela dona). Koža je i dalje svijetla i transparentna da se kroz nju vide krv i žile. Ne izlažu se suncu, a one kojima je ostalo još ponešto zubiju, peru ih mješavinom crvenog praha od koralja, mljevenog bijelog kamena i krvi šišmiša. I dalje se koristi cerosit za izbjeljivanje zajedno s olovom i živom, a na obraze se stavljaju olovni sulfid i hrđa. Zaista divno! U Francuskoj je ideal žene u to doba da bude punija, okruglija i roskasta, dok se u Španjolskoj ženi zabranjuje ljepota, ne šminkaju se i nose crninu, a jedini ukras je bijela čipka. Francuzi masovno koriste dekorativnu kozmetiku i mirise (pogotovo na dvoru), a razlog je nedostatak higijene.  

Elizabeta I
Madam Pompadur
 Barok – žene i muškarci su se šminkali podjednako. Imali su bijelo lice (ovaj put je rižin puder u pitanju, fajnli!), rose obraze, žene kišobranaste obrve i srcolika usta. Sveusvemu strašan kič. Jedno od najpoznatijih mjesta na kojem su se masovno uljepšavali i mirisali bilo je dvorac Versailles u Francuskoj. Naravno, oni se nisu uljepšavali i mirisali jer je to lijepo, nego da prikriju smrad svog izmeta i urina. Naime, u Versaillesu je živjelo nekoliko tisuća ljudi, a nije postojao NITI JEDAN wc, imali su jednu kadu, a i nju su upotrijebili za vodoskok!!! Nuždu su obavljali doslovno iza debelih zavjesa.
Jedan kroničar spominje da se uz dobar vjetar smrad Versaillesa mogao „namirisati“ i do 60 kilometara daleko! Nije ni čudo što je industrija mirisa u Francuskoj najjača...



Iz Francuske se moda šminkanja poput epidemije proširila na Njemačku i Austriju. Josip II. je 1787. zabranio pripravu, prodaju i upotrebu bijele šminke zbog njene štetnosti za zdravlje, a za prodaju crvene šminke je odredio ogroman porez.






Carica Sisi
Romantizam – u nasljeđe nam po pitanju make up-a ne ostavlja baš ništa. Njeguje se bolestan izgled, jer se zdravi izgled smatra vulgarnim, žene su opsjednute mršavošću. Žele izgledati zelenkasto pa koriste tinkturu na bazi limuna i šafrana, a oči bojaju plavičasto i ljubičasto jer pogled mora bit melankoličan, a u oči zbog toga kapaju otrov. Žena ne smije izgledati zdravo je se to smatra vulgarnim i neukusnim. Kao dio koreografije, obavezno je padanje u nesvijest! Austrijska carica Sisi je najbolji primjer tadašnjeg "modela" - sa svoja 42 kilograma (od kojih je nekoliko odlazilo na njenu megadugu kosu koju bajdvej također nikad nije prala ali je hvala Bogu češljala i mazala mirisnim uljima da ne smrdi).

19. stoljeće – kreće industrijska proizvodnja kozmetičkih pripravaka (Shiseido Co.), kozmetika postaje priznata grana medicine. Crveni ruž napokon stupa na scenu s tim da su usta mala, a bljedilo je i dalje u igri. Rumenilo se stavlja minimalno, a radi se o ružinoj vodici. Obrve se naglašavaju spaljenim klinčićima.
20. stoljeće - počinje velika industrijska revolucija, otvaraju se prve kozmetičke kuće (L'Oreal, Schwarzkopf, Helena Rubinstein, Elizabeth Arden…), otkrivaju se novi mediji, a jedan od najbitnijih bio je – film. Protagonistice nameću trendove, Hollywood je centar svijeta.

Kako vam se svidio moj prvi blogerski post?! :)